Hrvatski posavac

Posavski konj ili kako ga još nazivaju posavski bušak, svoje filogenetske temelje ima u konjima keltskih i ilirskih plemena koje su Hrvati zatekli na ovim područjima, kao i u konjima koje su sa sobom doveli iz svoje domovine. 

Prema istraživanju provedenom 2000. godine, Pasmina je danas ugrožena jer broji tek nešto više od 1000 primjeraka. Nekada je, prije pojave mehanizacije u prirodi, ovaj konj imao veliku gospodarsku vrijednost. Između ostaloga, služili su u vuči brodova na Savi, a zanimljivost je ta da je njima dopremljen i kamen za spomenik banu Josipu Jelačiću na središnjem trgu u Zagrebu.

Velik dio godine provodi u prirodi na otvorenom. Otporan je na vremenske neprilike i skromnih je zahtjeva. Ima zbijenu i čvrstu građu tijela te su relativno mali konji čija se visina kreće od 136 do 154 cm. Noge su čvrste, razmjerno kratke, često tanje ispod koljena. Brzi u kasu, manje brzi u galopu i jako stabilni u hodu. Blage su ćudi, poslušni i jako strpljivi. Sve su to razlozi zbog kojih naše posavce koristimo za početnike u jahačem klubu te terapijsko jahanje.